ja bi sad skakala. i vikala. i vristala

pisem pomalo vec nervozno , u google , lupam , po tipkovnici , i pisem bcbg.hr .. zapravo ocu ic na blog ..
ali koliko sam ljuta , iznervirana ili nesto nisam opazila da nisam napisala blog.hr ..
osjecam se suvise sjebano , grintavo i zeljnom zagrljaja ...
evo placem ... suze klize niz moje lice ... ocu se smirit ...
ocu tuc u nesto ... no ne mogu ...
dobro .. sto mi je ....
ali pustam sad to ....
prvo i prvo , oprostite sta stvarno dugo nisan pisala ..
imala sam ja inspiracije, koju sam utrosila na knjigu .. bit ce malo puno drukcija od bloga ..
malo brutalnija, i ne kao moj dnevnik koji mi sluzi za iskaljivanje i ispucavanje .. bar se negdi mogu ispucat ..
a tako bi tila virovat nekome, bez trunke sumnje .. ne znam, sumnjicava sam prema ljudskom rodu .. mislim da ja njima uopce nisam bitna , da
ljudi iskoristavaju jedni druge i oce sjebat jedni druge .. cak i ove koje nazivamo pravim prijateljima ..
u par dana, svatila sam da uopce skoro da i nema pravih prijatelja , bez ogovaranja i kojima mozes u potpunosti virovat ..
jer kad te nema , uvik te ogovaraju s nekom 3. osobom .. zato sam ja dosla na zakljucak; poprilicno jednostavan , da vise nikome necu pricat svoje tajne ..
one male sitne .. a tko to ne radi male sitne gluposti zbog kojih bi te kritizirali? :)
u ova 2 miseca, sta nisam pisala , tjedan dana nisam bila doma , radi ocevog hira .. i tih tjedan dana, kad sam bila kod ove jedne cure, pozelila sam se
nekome isplakat, otvorit svoju dusu, da neki shvate da nisam toliko pesimisticna , da nisam toliko destruktivna ..
covjek sam , da ! pokazujem emocije, i cijenim osobe koje se ne pretvaraju da su tvrd orah .. mrzin i muske i zenske , kao ja sam jak/a , necu se rasplakat..
ma daj, zdravo je rasplakat se i otvorit dusu .. no u zadnje vrijeme, cini mi se da placem jedino sama sebi ..
ne znan , toliko je pitanja u meni , toliko me stvari mori .. pitam se hocu li ikad uspit u svojim idealima? hocu li nac ono dugo trazeno?
cudna sam sama sebi, polako se udaljavam od svijeta .. šta sam mislima dalje, osjećam se bolje ...
ne želim da me drugi sputavaju , želim sama uspit ... u svemu šta započnem ..
ne tribaju mi mamica i tatica da mi namištaju posal ili uspjeh i da imam sve već od rođenja ..
želim nešto iz ničega stvorit ..
želim se sama borit ...
želim dokazat da vridim ..
želim se udaljit od ljudi , a opet želim im pokazat kako sam došla na vrh bez ičije pomoći ..
želim se dokazat i objasnit da se sve može ...

a želim i još jednu stvar ...
da imam nekoga , da ga mogu nazvat u 3ipo ujutro i reć mu/joj da dođe tu i tu , da se isplačem ..
i tako je previše ljudi plakalo na mom ramenu ..
toliko sam ljudi tješila .. pomogla im ..
naravno, nisam tražila neku uslugu od njih, nit mi smetaju .. ja mislim čak da sam jedna od rijetkih osoba koja prijateljstvo ne gleda kroz interes ..
a zašto sam plakala na početku, jer su me iživcirali svi takvi , interes gledaju , bilo di ...
a to je tako jadno ... tužno ... bijedno ... prizemno ...
eto zašto se hoću udaljit! i ja hoću rijetku osobu koja će me gledat bez neke želje da me iskoristi ..
a mene su dosad svi iskorištavali ...
jer sam naivna .... jer želim svima pomoć ...
prvo gledam druge, onda sebe ....

a sad hoću skakat , vikat , vrištat i nekog zagrlit ... a tko mi je tu?
nije nitko ...
samo moj blog ...
samo moje prazne i nebitne riječi ...
samo moja želja da mogu otvorit dušu ...
ali ne , gdje su sada svi , ti veliki prijatelji?
gdje ste?

mijenjaj temu

ne, nisam u krivu da zelim da mijenjas temu , nego me previse toga boli, previse mi se skupilo negativne energije...
zelim da me saslusas , zelim da me odlucis zastitit od losih utjecaja u mom zivotu.... zelim da budes tu kad mi trebas..... no ti nisi taj....
ti si osoba koja ne moze utjesit me, stajat uz mene , nit me razumit...... ili me ne zelis razumit .....

ne zelis, priznaj si.....
ne zelis..... znam da ne zelis .....
jer da ti je imalo stalo do mene , pomogao bi da imam dugo trazenu tisinu...
bar malo tisine....
dakle.....govorim ti kako me boli , i zaista mislim to , govorim ti kako zelim bar malo tisine....
pricam ti kako vise ne mogu trpit dernjavu u mojoj obitelji i zaista mislim to...
zar je tesko shvatit to..... kazes da me vise ne zelis slusat da mi je lose ..... e dragi moj dok me ti jos vise rasplaces nakon toga sta ti ja ispricam da mi je lose, neke cure bi te odavno ostavile...
dok ja propjesacim cijeli grad , naprijed i nazad , hocu da me lijepo oraspolozis s rijecima da me jedva cekas vidit , ti napises samo 1 rijec i to sarkasticnu ...
bezobrazluk ...
odustajem ... govorim ti "mijenjaj temu" ne jer te ne zelim slusat , nego se osjećam odvratno ... kao krpetina koja smeta svima ....
kao jadnica koja nikome ne treba .... kao otirač po kojem su mnogi gazili ...

da me imalo volis ili da ti je imalo stalo , ne bi se ponasao tako kako se ponasas ...
danas mi nije bio bajan dan , cijela obitelj se prelose ponasala , svi su se derali, otac me cak udrio ...
umjesto da malo stanes uz mene, nisi , tebi se to ne da slusat ...

ne da jel?
zapamti jednu stvar ....dobro mozda vise....
dok ti ignoriras svoju curu, uvik ima tip koji joj poklanja svu paznju...
dok joj zadajes probleme, uvik ima tip koji je slusa....
dok je rasplaces, uvik ima tip koji ce se potrudit vratit njen osmijeh....


.....da.....
a sta je meni danas?! moji se deru cili dan .... podnit vise to ne mogu ....
mama je stalno na kompjutoru , dopisuje se s drugim tipovima ... brat i sestra kojima je sutra skola ujutro pisu domaci oko 10 navecer (jako pametno -.-)
i otac ... otac koji me udrio ...

a ti me nisi mogao ni posluisat .... nit pomoc mi .... dok mi je muka ...
i grizem se zbog svega ....
nisi mogao ni bit uz mene....
mislim da me ne volis vise.....
jer tebe je vise briga za moje emocije....

Oznake: tuga, tugovanje, samospoznaja, u nadi je spas

hvala ti sta ti je stalo.

sarkasticni receno.
brutalno neistinito.
zamisljam sve najgore situacije u glavi i onda se sjetim, ajme da ne moram ih zamisljat ..
zasto jelena? zasto ih ne zamisljas?
zasto se ubijati razmisljanjima kad ti je stvarnost odveć jadna , nikakva i šugava?
zasto jelena ne mozes ucinit ista da ljude koji te okruzuju da budu sritni?
zasto ne mozes biti dovoljno dobra nego neka mala jadnica???????? zasto si jadna , nikakva?
zasto im dajes svijet jelena , nudis i 2 ruke , dok oni tebi poklanjaju dio , nokta na malom prstu?


***jelena, vrlo jednostavno, zato sta volis
jelena zasto samo svoje ime pises malim slovom?
**** zato jer se ne volis i ne cijenis da bi se smatrala bitnom da bi ti ime trebalo biti velikim slovom ..
jelena zasto places?
***** jer nikoga ne mogu razveselit
jelena zasto tezis da nekome budes nesto najbitnije?
****jer zelis nekome znacit ...


"boli me kurac..."
jel te boli? jel ti stalo.. hoces li stajat uz mene u dobru i zlu? hoces bit tu kad te zatrebam?
dal me voliš?

jelena je dobila odgovor , ali ne onaj koji je tražila , tražila od nekoga ...


"a ne sta ces pisat..."
a jelena znaci nije mu bitno ni tvoje pisanje .. koliko te poznajem znam da ti je pisanje sigurnost ... prijateljica koju nikad nisi imala ...
koja ce sve tvoje ispade trpit , i tvoju tugu .... a tuga je sve sto znas ...

i jedino.

poznajem te jelena,
i danas ces otici lec ,
bar ces im svima kazati ,
do zore neces zaspati ,
ubijat ćeš se do zore , sve ce te pec
sakrit ce te ove noci crnina ...

crnina... jedina tvoja najdraza boja
poznajem je kao da je moja ..
leci ces na travi , koliko god bilo hladno
neces se osjecati sjajno ...



jelena poznajem te , cupati ces svoju zlatnu kosu
cekati jutarnju rosu ..
sama ...



sama .......

najkraći post IKAD.

živčana sam , plačem , čupam se , osjećam se jadno , bijedno , isprano i iskorišteno ..
plačem ko kišna godina , dhrtim , oću nečiji zagrljaj ..
snažan , da bar osjetim kao da me netko voli ..
zašto sam tužna , jadna , bijedna i isprana ?
neću ti reć , eto zato jer si mogao/la pročitati ovdje ..
ali ovo ti neću reći , ovo ću ti zapamtiti ... jadno!

hocu da vristim, a ne mogu sam!

zaklopila sam uši ...
pognula glavu ...
zatvorila oči ...
tik-tak , tik-tak , bila je prejaka tišina , da sam čak mogla čuti otkucaje sata ... svaku sekundu , svaku minutu ...
pokušavajući izbaciti te sitne , gotovo nečujne otkucaje sata , i dalje nisam podizala pogled ...
razmišljala sam , o tome kako zaista znam bit smirena osoba ... kako ne trebam naglo reagirati .. kako ima dana kad se osjećam nošena vjetrom , lelujavo lebdim ..
gdje god krenem ...

probudim se , shvaćam , još jedan san u kojem sam idealizirala ovu surovu stvarnost ...
idealiziram previše , do najsitnijeg detalja , u svemu pokušavam nać mrvicu pozitive ...
zar je tako teško bit pozitivan? nije , znam , ali ja ne žudim za onim za čim svi žudite ...
dhrtim , blijedim i pokušavam vrisnut tvoje ime ... jednom ... zadnji put ...
još jedan put ...
ali tebe nema ....
a nema ni mene .... nestalo je sve ... ustajem ....
gledam kroz prozor , lije kiša kao iz kabla .... mutno ..
mutno , tmurno raspoloženje .... zabrinuti pogled na ulicama prolaznika , ne toliko ugodan zvuk gradske buke ...
gdje si ti ... nema te ....
gledajući tako kap po kap , suza po suza , pada niz moje lice ...
osjećam se tako dalekom od svih ...
tako mizernom , jadnom i nepotrebnom na ovom svijetu .. A ZNAM DA SAM STVORENA ZA NEŠTO VIŠE ...
tako malom .... tako padam , padam , nošena nizom negativnih razmišljanja ...
padam , sve jače drhtim , klečeći na koljenima ...
vikala bih iz petnih žila , ali ne osjećam se dovoljno jakom ...
osjećam da svi žele da ode od mene ...
osjećam kao da nikome ne trebam ....
osjećam se kao tepih po kojem svi gaze , i samo služim da obrišu prljave cipele od blata koje se nakupilo dok je padala kiša ...

ajde prijateljice , nisi odavno ....
znaš ti jako dobro tko sam .... znaš da ne zaboravljam nepravdu ....
znaš , kad me pomalo i zaboraviš .... kad nestanem kao ove kapi kiše na prozoru ...
da ću ti se vratit ... s malom promjenom , osvetom .....


znam , nikad nisam razumila one koji se osvećuju , ali ... zaslužuje kaznu ....

Oznake: dnevnik, tuga, Nesretna, jadi, prijateljica, lažnim

umri muski.

okej, da znam, rekla sam leć i bilo mi je u planu leć, i išla sam leć dok nisam naišla na članak na net.hr , zašto frajeri pucaju nakon godinu dana veze ...
mene zanimalo, jer sam ja u duzoj vezi, prosla godina taman , pa ono eto cisto informativno da procitam ...
mislila sam da cu moc lec ...
no nakon sto sam procitala, shrvalo me .... pocelo mi je srce ubrzano lupat .... a ja sam samo htjela zagrlit medu kojeg mi je poklonio i plakati kao dijete od 5 godina ....
dakle, evo da se ispucam (pa cu lec), moram , moram lec ...
"Frajeri općenito ne vole proslave na kojima se ne mogu slobodno i bez opuštanja razvaliti od ždere i alkohola."
evo, nadala sam se oduvik da cu imat muskog koji nije kao moj otac , alkoholizam i to ...
a sad procitam ovo .... dotuce me .... sjebe me ... no ajde idemo dalje tjesim ja sebe da nisu svi isti ...
i sad prica kako treba spucat zene koje pamte datume? ajde molim te iskreno , bolje da pamtite, niste ni svjesni koliko nama to znaci ..... i sad .... oni bi nas ostavljali ... odmahnuh rukom , idemo dalje ...
onda odem na kraj, preletim nabrzaka i sjebe me totalno dio ... "Ima neki crvuljak koji te kopka da ima još riba u moru i da nisi za odbaciti. " ... ima jel .... pa nazovimo sad muske djecom , zar na to nisu mislili kad su ulazili u vezu .... ovo je toliko glupo cim oni misle na druge , dok ima jedna koja ih voli ... pocela sam grist svoje ionako male nokte , plakat i u glavi ona nasa famozna recenica "ma svi ste vi isti" .... kako debilno i od nas sta svrstavamo da su svi isti, al i ova ce recenica unistit i one dobre tipove ... pitat cemo se "di su oni dobri tipovi" , a oni eto s nekim glupacicama ...
makar bili u vezi .... opet citiram taj clanak koji me sjebao totalno ... " A nakon godine dana, godi neko osvježenje, koliko god mi vjerni bili... " ..... eto, dovoljno .... kristalno jasno .....
samopouzdanje mi je poljuljano, volja za zivotom i moja vesela narav su pomalo nestale ...
ako volis, zasto varat?
zar ti tvoja cura ne bi tribala bit najvaznija na svitu?
zasto ja ode moram plakat radi idiotskih clanaka? zasto sam dijete debil?
a ja se opet nadam da nisu svi isti, da moj momak nije takav redikul kao ovi u clanku ...
i znam da nije .....
samo ocu cut potvrdu od njega da nije ....
samo ocu da mi kaže da me voli(iako mi je to rekao dosta puta do sad) ...
samo ocu da mi pokaže da je ovaj svijet lijep , koliko god budala bilo na njemu ...
samo ocu nek me cuva , mazi i pazi ........
(on mene cuva, mazi i pazi ... sta je najvaznije voli ..)
jel previse trazit da stoji uz mene, uz mene nesigurnu , i plasljivu ko srnu tijekom mog zivota ...
nije to previse, ionako cu umrit mlada .......
nek me cuva , nek me voli i ne pusta .....

aliene volim te ...... samo sam ti sad tuznica .....
a sad nakon sta sam se ispuvala , odo lec ...... cao ekipa

Oznake: tuga, jadi, dnevnik

rođendan , strka i vreva ..

kad sam bila mlađa , dobro ne puno mlađa , uvijek sam se mjesecima prije radovala rođendanima , kako je to divan dan , kako sve mora bit savršeno ..
samo se jedna mala stvar promijenila ... malo velika ...
i sad smatram da mora bit savrseno , zelim se potrudit nesto lijepo napravit , zahvalit nekim ljudima sta su u mom zivotu ...
i sad kako odrastam , pomalo shvacam , da su "prijateljice" , da zenske prijateljice , da se uvijek trude bit bolje od tebe , da se trude te sjebat , citam njihove poruke i slusam i ne mogu vjerovat sto cujem ..
svaka od njih hoce minicu , svaka od njih hoce stikle ..
a ja ... mala jelena , koja ce nosit tutu , i starke i bit najsritnija ..
misli se u sebi "ajde bar cu moc plesat" ... al moja intuicija govori da svi mene pokusavaju preveslat , da zenske prijateljice meni uopce ne postoje ... da me hoce zgazit , da oce bit vaznije od mene ...
neka njih opcenito , ne obazirem se na to , nikad ja nikoga nisam gledala jel bolja osoba ako se sredi za neki datum u godini , rodendan ili slicno ..
ali , zasto bas na moj rodendan?
zasto oce taj lazni zlatni sjaj?
zasto se trude zgazit mene svojim zlim osmjesima, kao zadnjeg kukca ..
"hej bok, ja sam kukac, visim na tudoj stikli ..."
ma ne smeta meni , nek se one uredjuju za sebe .... neka rade sve sta hoce da zaplijene paznju neciju, al po meni je stvarno sve to , jadno i tuzno .... lako se okrenit za lijepom curom , ali lijepo nije naglašena šminka, haljina i puder ...
lijepo je kad je cura jednostavna, kad se osmijehom trudi prić nekome ...
ne samo da je lijepo već simpatično ...
i onda mislim da je sad vise nego jasan odgovor zasto je oko 70% muskih na mom rodendanu ...
jednostavni su ... briga ih za te maloumne , koje misle da se mogu sredit i da su onda najlipse ...
i jos , meni je najlipse u muskom drustvu ...
osjecam se najopustenija ...
kao da mi pruzaju ono sto nisam imala ....
sve sto sam trazila .....
a trazila sam samo da me netko razumi ....
a ne da mi prica o sminki , stiklama , puderima ....
i da, i momak je uz mene tu ....
tu jer ga trebam ....
jer trebam neki oslonac ..... ili bi bila vec negdje daleko ... daleko , gdje bi bila skrivena grebenima , a tijelo moje zapljuskivali vali ... nemirni kao moja dusa .... zapljuskivalo bi me po cijelom tijelu , a greben bi dodirivao moje ruke , grubim dodirom ... stala bi krvarit , a moja krv bi se pomjesala s morem ....
otisla duboko , i u zaborav ....
al jos sam tu i ne dam se ....

okej , idemo na stvar .. teska neka vremena

već pomalo umorna i ponajviše rastresena sam legla na krevet , 1000 misli mi se vrzmalo nad glavom , nažalost , nijedna pozitivna ..
pokušavala sam svakoj nać jednu malu , minijaturnu vrlinu , ali je nisam mogla pronaći ..
nakon što sam zatvorila oči, počela sam nekontrolirano drhtati , osjetivši da ću svaki čas zaplakati ...
toliko toga me je pogađalo , kao da su stijene bacali po meni , a ja kao bespomoćna mala djevojčica , koja kleči , skrivajući svoje suze prislonjenim šakama o lice ..
bacali su stijene , otrovne strijele , i njihove zle jezike , poput kakvih guja ...
sve je bilo nekako mutno , prebrzo su se micala sva ta jadna lica , a isti osjećaj po mom tijelu ... gnjusan , gadljiv , nesnosan , nepodnošljiva bol i prejaka buka u glavi ..
okrenuvši glavu , da konačno zaspem i jastuk je bio hladan ... sve je oko mene bilo hladno .. hladna prostorija ...
u ovom malom , meni stranom i ponajviše hladnom stanu ... čudila sam se kako mi prije nije smetalo da živim u 25m2 ...
nas 5 ... previše nas, premal stan ...
očaj ... stalna dernjava , stalno okrivljavanje mene za sve ... nekad sam i ja sama kriva za to ... jer moje nagle reakcije ... destruktivnost moga oca ...
moje poljuljano samopouzdanje .... osjećaj da ne vrijedim , da su svi bolji od mene ... nabijanje nekih stvari na nos mog oca ... redovno tjeranje mene iz kuće ....
osjećala sam se kao zaključana , i da ne mogu pobjeći ...
polako ... evo ... trgnula sam se ... pogledala sam svog crnog mačka koji je sve nervoznije lupao repom o moj jastuk ...
zagledala sam se u n jegove vec mutne zute oci , pocela sam ga lagano mazit , da se smiri ....
na neki neobican nacin , smirio je i mene .... polagano se odrazio osmijeh na mom licu ... slabašan ali dovoljno je da je tu ....
otic cu ubrzo ... otic cu , koliko god svi rekli da je tesko se osamostalit ... i nac posao ...
ja cu uspit ... jer uz mene imam nekog tko je uz mene u ovim teskim vremenima ...
mogu ja to:) <3 .....

jedan dan zivota ...

hej ti, da , ti ...
ne znam ti ni ime, nepoznati prijatelju ...
kako zivot, imas li curu?
ili pak imas decka?
sto se nocu desava , sto ti sad radis?
da li ti je hladno i tesko kao meni?
ili ne znas kamo od srece?
imas li prijatelja, prijateljicu?
imas li osobu kojoj mozes vjerovat?
da li te voli? ili ti laze?

.... no dobro ... ovaj post ... bi trebao biti za upoznavanje ...
da vam se malo predstavim ... jelena .. i iz splita sam ... i imam 18 godina ... eto da znate , tko sam i sto sam ...
iako , mogu vam rec , da sam nesto drukcije , nesto neobicno ...
covjek sam , s sigurnoscu mogu rec da sam covjek .. ne kao zivo bice nego, kao osoba ... ne smatram se da sam najlipsa i najzgodnija , al znam da vrijedim ... i to poprilicno ... nesigurna , plasljiva, teske naravi , ali volim cut pohvalu .. bar malu ..
pohvalu za sta? volim pisat , to me ispunjava ...
snalazim se u drustvima , osim kad sam negativno raspolozena ... a negativno sam raspolozena , kad sam u losim razmisljanjima ..
o svijetu, o ljudima i o naglasavam LAZNIM PRIJATELJIMA ..
nije da sam naisla na ZENSKU osobu kojoj cu vjerovat ... sve su pune spletka , intriga , hoce tude , ponasaju se ko jeftine drolje ..
moram priznat , ugodnije mi je u muskom drustvu ..
ne pilaju me temama o stiklama i minicama i ko je veca kurvissa ..
zasto mi je hladno i tesko?
hladno, temperatura vani ...
a ja u majici na spaline ... :D
tesko? jer mi se vjede sklapaju od umora ... i ne znam imam potrebu da vicem na sve, da oslobodim ovaj moj duh iz mene ...
ali za sad bolje ne budit tu, narav krvnika ...
u 6 rijeci bi mogla navest svoje vrline i mane: komunikativna, njezna i pamtim dobro ... mane? lako dignem nos, pamtim zlo i .... necete jos saznat ... ;)
... a ti si? :D